Orebić
Općinsko mjesto s oko 1500 stanovnika prostire
se starim dijelom uz obalu, a iza tog uskog
pojasa podignute su mnogobrojne nove kuće
i pansioni. U priobalnom dijelu nanizane
su stare, uglavnom barokne kuće orebićkih
pomoraca s velikim vrtovima punim cvijeća,
odrina, egzotičnih stabala. Stoljećima je
ovdje glavno zanimanje bilo pomorstvo, posebno
su se pokoljenjima isticale obitelji uglednih
kapetana, jedrenjaka, kasnije parobroda,
a danas motornih velikih brodova. 1865.
godine utemeljeno je Pelješko pomorsko društvo
(Associacione Marittima di Sabioncelo -
AMSD), koje je uskoro imalo 33 jedrenjaka
za prekooceansku plovidbu, a podigli su
u Orebiću i vlastito brodogradilište.
U središtu mjesta je crkva Pomoćnice kršćanske
iz 19. stoljeća, a nedaleko zgrada stare
Općine u kojoj je u prizemlju čitaonica
i knjižnica,a a na katu Pomorski muzej osnovan
1957. godine. Tu uz vrijednu arheološku
zbirku ima velik broj maketa, brodova, slika
jedrenjaka, portreta kapetana, zatim raznih
pomorskih sprava i zemljovida, te isprava
vezanih uz pomorstvo i obitelji Orebića.
Nedaleko na stijeni, iznad guste šume borova
i čempresa, podignut je 1475. Franjevački
samostan s crkvom Gospe od Anđela, uz njega
je groblje, nazvano "kapetansko",
gdje su sahranjene mnoge generacije pomoraca.
U crkvi se nalaze vrijedne umjetnine, ističu
se: Bogorodica s Djetetom firetinskog majstora
Fiamibertija, reljef u mramoru, te Bogorodica
s Djetetom Nikole Firentinca itd.
Samostan ima i vlastitu muzejsku zbirku s
nizom zavjetnih slika 17.-19. stoljeća na
kojima su prikazani brodovi koji su se u
nevolji utjecali zaštititi Bogorodice. Osim
umjetnina ima i malu baroknu ložu-vidikovac,
odakle se pruža jedinstven poled na kanal,
arhipelag otočića, otok i grad Korčulu,
a prema istoku na Pelješac i otok Mljet.
Stanovništvo se osim pomorstvom bavi i turizmom:
uz brojne pansione i kuće za odmor tu je
i niz većih hotela, kampova, a sve neposredno
uza šljunčane plaže i borovu šumu.
